blog «zapisi i reportaže»

Narečenje i hirotonija arhimandrita Alekseja (Bogićevića)
za Episkopa hvostanskog

Prisustvovao sam svečanom činu narečenja i hirotoniji visokodostojnog arhimandrita Alekseja (Bogićevića) za Episkopa hvostanskog u Sabornom hramu Svetog arhangela Mihaila u Beogadu.
Decembar, 2022.
Hirotonija arhimandrita Alekseja
Sadržaj:
  • Narečenje i hirotonija arhimandrita Alekseja (Bogićevića).
  • Proslava praznika Svetog Nikole, krsne slave Episkopa hvostanskog g. Alekseja (Bogićevića).
Prisustvovao sam svečanom činu narečenja visokodostojnog arhimandrita Alekseja (Bogićevića) za Episkopa hvostanskog u Sabornoj crkvi u Beogradu, 12. novembra, 2022. godine, a narednog dana, 13. novembra, svečanoj hirotoniji u Hramu Svetog Save. U Saborni hram stigao sam pred pripreme za svečani čin narečenja. Prvi put sam prisustvova činu narečenja kada novoizabranog vladiku patrijarh i ostali episkopi svečano prizivaju u episkopski čin. Tom prilikom novoizabrani episkop se izjašnjava o volji da pristupi episkopskom činu. Ovaj bogoslovski čin svim prisutnima omogućio je da se pobliže susretnemo sa bogatom tradicijom naše hrišćanske duhovnosti koja je ispunjena viševekovnim predanjem.
Narednog dana, 13. novembra, Patrijarh srpski Porfirije načalstvovao je u hramu Svetog Save na Vračaru svetoj arhijerejskoj Liturgiji i svečanom činu hirotojnije izabranog i naračenog visokodostojnog arhimandrita Alekseja u čin Episkopa hvostanskog. Mnogobrojni narod tog dana bio je prisutan u prelepom spomen hramu Svetog Save. Došao sam ranije na svetu Liturgiju, i neposredno pre nego sam ušao u hram, primetio sam oca Alekseja na ulazu. Lidija i ja smo požurili kako bismo uzeli blagoslov i kako bismo mu čestitali na izboru za Episkopa hvostanskog. S obzirom da smo stigli ranije u hram, mogli smo da stanemo u prve redove i da ispratimo sve detelje čina hirotonije. Na početku svečanog čina, izabranog i naračenog Episkopa, najstariji arhimandrit i protođakon, izveli su kroz carske dveri na soleju gde su oko Patrijarha stajali sabrani arhijereji. Tom prilikom na pitanje Njegove Svetosti Patrijarha Porfirija: "Radi čega si došao i šta išteš od naše smernosti?" izabrani i naračeni Episkop Aleksej je odgovorio: "Hirotoniju arhijerejske blagodati, Svetjajši Vladiko, po saglasnosti i klirika najsvetije Episkopije hvostanske". Zatim su izabranog i naračenog Episkopa Alekseja, Patrijarh i arhijereji ispitali kakvu veru ispoveda na što je on odgovorio Nikeo-carigradskim simvolom vere i Opširnijim ispovedanjima vere u kojima je izložio dogmate Svete Crkve sa zavetovanjima na vernost Crkvi. Tada je izabrani i narečeni Episkop uzeo sveto Jevanđelje i potpisao Ispovedanje vere i prineo ih Patrijarhu, koji je isto stavio u Jevanđelje. Patrijarh je nakon tog čina predao Jevađelje izabranom i narečenom Episkopu, te su ga zatim uveli u oltar na južne dveri. Odmah zatim je počela sveta arhijerejska Liturgija, da bi, po osveštanoj bogoslužbenoj praksi, nakon Trisvete pesme, dva protoprezvitera izvela iz đakonika izabranoga za hirotoniju i doveli ga na soleju pred Carske dveri. Odakle je, vođen dvojicom arhijereja, uveden u oltar gde je triput obišao Časnu Trpezu. Nakon toga, arhijereji su priveli izabranog Episkopa pred Časnu Trpezu, gde mu je Patrijarh na glavu položio kraj omofora, a arhijereji otvoreno Jevađelje. Potom su svi položili ruke na njega, dok je Patrijarh Porfirije čitao molitve hirotonije. Po završetku molitvi, Patrijarh je novohirotonisanog Episkopa Alekseja obukao u sakos i omofor, a zatim položio na njega krst, panagiju i arhijerejsku mitru svečano uzglašavajući: "Aksios" i "Dostojan", što su svo sveštenstvo i narod u radosti otpevali [1].
Nakon što je iz ruke Patrijarha Porfirija primio arhijerejski žezal, Episkop Aleksej je uputio svoju prvu arhijerejsku besedu iz koje smo mogli da čujemo da je episkopska služba apsolutno poslušanje Bogu i neprestano služenje narodu. Vladika je rekao "...da je paradoksija episkopskog poziva da vlada služeći, jer služeći postajemo prijatelji Božiji. Spremnost da se bude sluga svima i svakom važi za svaku dušu hrišćansku, a Episkop kao prvosluga i prvonačalnik oko Trpeze Gospodnje ima dužnost da ukloni svaku dogmatsku konfuziju oko nje, oko Trpeze, i lepo je pripremi da Sveti Duh nesmetano siđe i osvešta Evharistijski Prinos" [2].

Nekako se dogodilo tako da sam Liturgiju pratio stojeći pored mladih bogoslova kojima sam se kasnije obratio sa pitanjima i zamolio ih da mi razjasne detalje arhijerejskog čina hirotonije. Luka i Vukašin, dva brata iz Kragujevca, detaljno su odgovorili na moja pitanja o činu hirotonije. Pojasnili su mi da je hirotoniji prethodio čin narečenja koji je svečano održan juče u Sabornoj crkvi gde su vladike i Patrijarh pitali arhimandrita Alekseja da li želi da se rukopoloži za episkopski čin, na što je arhimandrit Aleksej odgovorio potvrdno. Današnje privođenje arhimandrita Alekseja ka Prestolu i njegov obilazak oko Prestola, kao i postavljanjem Mitre na glavu čini potvrdu odluke Svetog arhijerejskog Sabora. Luka i Vukašin su mi objasnili da je na kraju arhijerejske Liturgije i hirotonije narod prihvatio novog vladiku svojim pristupanjem Svetoj Čaši i Svetom Pričešću. Tako da su i Crkva i narod priznali arhimandrita Alekseja za Episkopa i tako se završio arhijerejski čin Hirotonije.

[1] "Pravoslavlje" broj 1336, 15.11.2022.
[2] iz Pristupna beseda Episkopa hvostanskog g. Alekseja. "Pravolsavlje" broj 1336, 15.11.2022.

Nekoliko dana posle prisustvovanja svečanom činu hirotonije prisustvovao sam proslavi praznika Svetog Nikole kojeg Episkop Aleksej proslavlja kao Krsnu slavu. Na praznik Svetog Nikole, prisustvovao sam prvoj arhijerejskoj Liturgiji koju je služio Episkop hvostanski Aleksej i to u manastiru Svetog apostola i jevandjeliste Luke u Bošnjanu. Tada sam imao priliku da ponovo čujem božanstven zvuk Carskog zvona (više o Carskom zvonu pročitajte ovde). Posle Liturgije svi smo bili pozvani na bogatu trpezu na kojoj smo se poslužili, i proslavili praznik i episkopu Alekseju čestitali rukopoloženje u episkopijski čin. Bila je to zaista rajska trpeza koja je osim hranom obilovala i Božijim blagoslovima. Sada. Prisustvom episkopskog blagoslova Sveti Duh ispunio nas je radosnim trenucima u kojima nije bilo mesta za životnu tugu, već za suze radosnice koje sam video na licima mnogih koji su osetili radost zajednice uz novoizabranog Episkopa Alekseja. Mnogi su bili srećni jer su imali priliku da episkopu čestitaju, darivaju, kao i da mu blagodare za molitve koje on prinosi za sve nas od sada i sa episkopskog trona, neočekujući od nas ništa više do naše skromne molitve.
Tog dana, ponovo sam u manastiru Svetog apostola Luke osetio snažni utisak pobede životne radosti nad tugom koja nije ništa drugo do čovekove propuštene prilike da živi u Raju iz kojeg je izgnan. Od kada je izgnan iz Raja, nije čoveku ništa ostalo nego da tuguje i živi u nadi za povratkom u Raj. Molimo se Bogu da uhvatimo propuštenu priliku i da nas životni voz odvede ponovo u Rajsku zemlju. Od sada, sa novoizabranim Episkopom Aleksejem i njegovim svetim molitvama Rajska naselja kao i blagodat Duha Svetoga biće nam bliže. Svakodnevno nas Božija tvorevina ispunjava lepotom. Međutim, da bismo doživeli
lepotu Božijeg stvaranja potrebno je da otvorimo duhovne oči i tada istinska lepota neće biti skrivena od nas. Trudimo se da bismo doživeli Božiju lepotu materijalnog i duhovnog sveta.
Decembar, 2022.

«Multimedijalni projekti»

Autorski radovi, knjige i filmovi
Nenada Badovinca