«Porodično putovanje» sa Nenadom & Lidijom Badovinac
BISERI DUHOVNOSTI CRNOGORSKOG PRIMORJA
Crnogorsko primorje je bogato svetim mestima. Posetili smo
veličanstvene bisere duhovnosti ovog kraja. Vodimo vas u posetu
svetim mestima Crnogorskog primorja.
Avgust, 2020.
Manastir Banja
Putujemo:
  • Manastir Banja pored Risna u Bokokotorskom zalivu i hram Svetog Nikole u Kotoru.
  • Manastir Savina kod Herceg Novog.
  • Manastir Podlastva i manastir Podmaine kod Budve.
  • Manastir Rustovo.
  • Manastir Miholjska Prevlaka i projekcija filma "Rusija - velika tajna".

Manastir Banja pored Risna u Bokokotorskom zalivu


Smeštaj tokom boravka na Crnogorskom primorju iznajmili smo u malom mestu Đenovići. Smatrali smo da ćemo odavde moći najlakše da obilazimo Bokokotorski zaliv. Posvetili smo jedan dan poseti manastiru Banja kod Risna. Raspitali smo se za početak Svete Liturgije i tada zaključili da treba ujutro ranije da krenemo iz Đenovića kako bi na vreme stigli na Svetu Liturgiju. Manastir Banja je na putu prema Perastu odnosno Kotoru. Kada smo došli do svetinje, parkirali smo auto i tada smo primetili da osim našeg auta i nas, nema mnogo vernika. Potom smo ušli u hram i čekali početak Svete Liturgije.

Po predanju manastir je osnovao Stefan Nemanja i posvetio ga Svetom Georgiju. Njegov sin Stefan Prvovenčani podredio ga je svojoj zaduzbini manastiru sv. Arhangela Mihaila na Miholjskoj Prevlaci i donio je česticu moštiju Sv. Đorđa koju je njegov brat Sveti Sava, dobio kao poklon od grčkog cara. Posle Liturgije, sveštenik je doneo mali kovčeg sa prstom Svetog Georgija. Bilo je za nas veliko iznenađenje kada smo videli da se prst Svetog Georgija nalazi u ovoj svetinji. Blagodarili smo im što su nam ukazali čast da celivamo značajnu relikviju hrišćanskog sveta.
Manastir Banja pripada Mitropoliji crnogorsko-primorskoj Srpske pravoslavne crkve. Nalazi se u blizini Risna, prema Perastu odnosno Kotoru. Spominje se u 12. veku u Studeničkom tipiku, kada je njegov iguman učestvovao u izboru studeničkog igumana. Nema pouzdanih izvora o izgledu i životu manastira do 17. veka, kada su Turci 1654. godine pokušali da osvoje Perast, prošli su pored Banje i zapalili je. Pred Turcima monaštvo sa dragocenostima, se sklonilo u manastir Kosijerevo. Početkom 18. veka, na ostacima razrušenog hrama, Petar Kordić, rodom iz Risna, sazidao je mali oltar i posvetio ga Svetom Georgiju. Današnju manastirsku crkvu i donje krilo konaka podigao je 1720. godine arhimandrit Atanasije Hilandarac, uz pomoć priloga porodica iz Risna.
Na našu radost, igumanija manastira, mati Haritina nas je pozvala na posluženje i mi smo prišli trpezi da se poslužimo. Hteo sam da saznam detalje o ovom manastiru, jer je upravo u ovoj svetinji boravio moj duhovni otac, sada blaženopočivši Gavrilo (Vučković), kada je,1984. došao sa Svete Gore. Ovde je otac Gavrilo proveo kraće vreme, pa potom otišao u Kotor, u hram Svetog Nikole. Ovde smo od mati-igumanije Haritine saznali detalje o manastiru, ali i poslužili se kafom i poslasticama, i ono što nas je posebno obradovalo, jeste da smo dobili poklone od mati Haritine što će nas dugo podsećati na gostoprimstvo u ovoj svetinji.

Kako bi nastavili putem oca Gavrila iz perioda njegovog dolaska sa Svete Gore, nastavili smo prema hramu Svetog Nikole u Kotoru. Tamo je, tadašnji jeromonah Gavrilo boravio kod oca Mome Krivokapića. Mi smo saznali da se otac Momo upokojio pre nekoliko meseci, tačnije u aprilu ove godine i na moju veliku žalost nisam imao mogućnost da od oca Mome čujem o ocu Gavrilu iz perioda kada je otac Gavrilo boravio kod njega.
Manastir Savina u Herceg Novom

Nedaleko od Đenovića gde smo bili smešteni tokom boravka u Crnoj Gori nalazi se Manastir Savina koji smo želeli da posetimo. Posetu smo planirali za nedelju, kako bi u svetinji boravili tokom Svete Liturgije. Za mene je bilo prvo iskustvo da boravim na crnogorskom primorju na Svetoj Liturgiji. Manastir Savina nalazi se nedaleko od obale i ovde je jak uticaj vruće i vlažne letnje klime. Doživljaj Svete Liturgije među hladnim zidovima hrama činilo se kao rajska barikada koja štiti od jakog užarenog sunca.
Posebno je iskustvo bilo kada sam osetio osveženje u obliku laganog povetarca u hramu koji je pojačan usled promaje koja duva između zapadne i severne kapije hrama. Bilo je to pravo rashlađujuće osveženje tokom molitve u primorskoj svetinji. Uvek ću pravoslavne hramove doživaljvati prvenstveno kao sveta mesta, jer upravo je njihova duhovnost ono što ih čini jedinstvenima.

Manastir Podlastva i manastir Podmaine kod Budve

Tog dana imali smo u planu da posetimo svetinje oko grada Budve. Tek što smo trebali da krenemo, jedan član moje internet zajednice na društevnim mrežama, koja je pratila Lidijin i moj boravak u Crnoj Gori, predložila mi je da posetimo manastir Podlastva. Naime, ja nisam do sada čuo za taj manastir, ali s obzirom da je bilo pravo čudo da se ona javila baš u trenutku kada smo Lidija i ja kretali u tom smeru. Odgovorio sam joj da baš imamo u planu da posetimo manastir Podmaine i da ćemo sigurno stati po njenoj preporuci u Podlastvi. Kasnije sam pročitao na internetu da je to manastir posvećen Rođenju Presvete Bogorodice. Nismo se dugo vozili i google maps nas je doveo do kapije ove svetinje. Bilo je sve vreme sunčano, a na naše zaprepašćenje u jednom momentu, po našem dolasku do kapije manastira počelo je da se skupljaju tamni oblaci i gotovo čim smo mi izašli iz auta počela je kiša koja je na izvestan način ubrzala naše kretanje prema hramu. Čim smo ušli u hram počeo je jak pljusak.
Jak pljusak je nastavio da pada, dok smo mi bili sklonjeni u hram rođenja Presvete Bogorodice. Seli smo na klupu, pomolili, i divili se lepoti predivnih fresaka. Da nije bilo jakog pljuska koji nas je na izvestan način zadržao u hramu, mi sigurno ne bi tako dugo sedeli u hramu i upijali svaki atom duhovne lepote koja se nalazi u ovom svetom hramu. Po završetku naše lične molitve, oblaci su se povukli, sunce je obasjalo manastir i mi smo izašli iz hrama. Za nas se ta okolnost da smo se od kiše sklonili u hram Božiji pravo čudo Božije. Ne verujemo da je to bila slučajna okolnost.

U nastavku našeg putovanja posetili smo manastir Podmaine koji se nalazi iznad grada Budve. Nakon povratka iz Podmaine u naš apartman u Đenovićima u Kotorskom zalivu, prošli smo pored hrama Svetog Spiridona, upravo pored onog hrama gde smo se prve večeri susreli sa agentom za nekretnine kada smo tražili da iznajmimo apartman. Posetili smo i ovaj hram i tada saznali da je Sveti Spiridon molitveni zastupnik, mladih bračnih parova, upravo poput nas, koji rešavaju svoje stambeno pitanje.

Manastir Rustovo

Manastir Rustovo osnovan je 2004. godine i u sklopu manastira nalazi se crkva Uspenja Presvete Bogorodice iz 14. veka. Saznali smo da je 2006. godine podignuta drvena crkva posvećena Svetim carskim mučenicima Romanovima kao i kapela Svetog Benedikta Nursijskog. U manastiru se nalaze dve svete ikone i to, Blagouhani cvet i Iverska Bogorodica. Čudotvorna ikona Blagouhani cvet u manastir je stigla kao poklon jednog vernika koji je od trgovca starinama kupio tamne daske, ali kad ih je on spojio s vremenom je primetio da se na daskama ukazuju likovi Gospoda Isusa Hrista i Bogorodice koji se nerukotovreno obnavljaju. Isto tako i sveta Ikona Iverske Bogorodice koja je nastala pre dvadesetak godina urađena je u podebnom autentičnom stilu. Kada smo ušli u kapelicu posvećenu Romanovima, ovde smo osetili duh carske i svete Rusije. Na pevnici smo pronašli akatist čudotvornoj Bogorodičinoj ikoni i sa ljubavlju smo ga pročitali. Kada su manastirske sestre saznale da smo čitali akatist, one su se obradovale, jer mnogo cene kada ljudi, vernici ispred njihove svete ikone pročitaju akatist.


Nakon što smo Lidija i ja pročitali akatist, hteli smo da krenemo, ali nas je sestrinstvo manastira zadržalo i ponudilo nam da sednemo i odmorimo u njihovoj bašti koja je posebno uređena za goste. Ovde su nas počastili kafom i kolačima koji su nam dobro došli u vremenu predaha pre polaska kući.

Miholjska prevlaka i projekcija filma

U našem petnaestodnevnom boravku na Crnogorskom primorju, imali smo predivne trenutke koje nećemo nikada zaboraviti. Tako smo jednog dana krenuli na Miholjsku prevlaku da uzmemo blagoslov od oca Benedikta koji je starešina hrama Arhangela Mihaila. Pre toga smo razgovarali telefonom i javila se ideja da napravimo intervju (koji možete čuti i više o njemu pročitati na ovom linku) i da održimo projekciju mog dokumentarnog putopisa "Rusija - velika tajna". Kada smo došli u manastir Arhangela Mihaila na Miholjskoj Prevlaci, i kada sam tamo video trpezariju u kojoj se kasnije održala projekcija filma, bio sam siguran da je to pravo mesto za projekciju filma o svetoj i carskoj Rusiji. Naime, u toj trpezariji, svi zidovi su do poslednjeg slobodnog mesta bili ispunjeni uramljenim slikama carske porodice Romanovi, a na moju veliku radost ovde sam video i ikonu Presvete Bogorodice Lepavinske koja je posebno krasila unutrašnjost trpezarije.
Bila je to 15. po redu projekcija filma. Detalje o svim projekcijama filma Rusija - velika tajna, možete videti na ovom linku. Bio sam oduševljen što se poslednja projekcija filma održala upravo pred mnogim fotografijama svete carske porodice Romanov. Po završetku projekcije, otac Maksim nas je poveo da vidimo muzej bogat istorijskim sadržajem ovog svetog mesta.

Za kraj od vaših putevoditelja svetim mestima:

Lidija i ja smo nezaboravnih petnaest dana proveli na Crnogorskom primorju i tom prilikom posetili smo mnogo svetinja koji su obogatili naše duše i ulepšali naš boravak. Nekoliko puta smo obišli ceo Bokokotorski
zaliv, posetili smo prelepe restorane sa odličnom gurmanskom hranom, posetili smo svetinje i autentične gradove uz obalu. Družili smo se sa ljudima i njima smo zahvalni što su svojim prisustvom ulepšali naš boravak na Crnogorskom primorju.
Vaši putevoditelji po Crnogorskom primorju: Lidija i Nenad Badovinac
Kada smo se vraćali za Beograd, putovali smo preko Bosne i Hercegovine tako da smo imali priliku da nekoliko dana provedemo u Banjaluci. Na tom putu nalazi se manastir Tvrdoš, grad Trebinje i Mostar, i to su destinacije koje vam preporučujem da ih posetite. Nadam se da ćemo nastaviti putovati našim Balkanskim poluostrvom kako bi dalje upoznavali duhovne, prirodne i istorijske lepote najlepšeg poluostrva na svetu.
Avgust, 2020.