Uvek se rado odazovem pozivu da govorim o temi primene savremenih tehnologija u misiji Crkve. Posebno zbog toga što moj životni put ima korene u susretima i odrastanjima uz Arhimandrita Gavrila (Vučkovića) igumana manastira Lepavina. Uz koga sam napravio prve korake razumevanja šta znači misija crkve u digitalnom prostoru i kako ona može pozitivno da utiče na živote mladih ljudi. Od oca Gavrila naučio sam da se vera i informacione tehnologije mogu nadopuniti i da zajedno mogu služiti čoveku. Upravo to je bila tema mog nedavnog gostovanja na TV Hram, kao i tema mog predavanja koje sam održao 2024. godine na Miholjskoj prevlaci u Crnoj Gori, o čemu sam pisao na ovom
linku.
U svetu misionarenja putem savremenih digitalnih tehnologija, uz sve prednosti, javljaju se i brojni izazovi koje je potrebno pravovremeno prepoznati. Danas veliki broj ljudi gotovo trenutno dolaze do misionarskog sadržaja, pa se otvara pitanja odgovornosti i tačnosti dostupnih informacija. Ako primena klasičnih IT tehnologija već donosi izazove, možemo pretpostaviti koliko još veće izazov donosi savremene AI tehnologija u misiji Crkve. U prethonih deset godina, pre uvođenja veštačke inteligencije u misiju Crkve, dovoljno se raširila postojeća IT tehnologija sa postojećom funkcionalnošću, pojavili su se uspešni primeri misionara čije metode su toliko unapređene da ih je potrebno multiplikovati u digitalno okruženje savremenih AI alata.
Sa Janom Okilj razgovarao sam o predstojećem diskusionom panelu koji je istog dana održan u Domu omladine u Beogradu. Panel je organizovao Odsek za dijalog u javnoj sferi Misionarskog odeljenja Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke, a tema je bila: Upotreba veštačke inteligencije u misiji Crkve – gde su crvene linije?”
U razgovoru sam istakao da veštačka inteligencija (AI) sama po sebi nije ni dobra ni loša, već da je neutralna tehnologija, i na ljudima je da se opredele u kojem smeru će je koristiti. Podsetio sam da Crkva već ima bogato iskustvo primene digitalnih tehnologije, kroz alate koje je arhimandrit Gavrilo koristio u periodu od 1999. godine do 2015. godine. Vrhunac ovog perioda bilo je njegovo izlaganje na Međunarodnoj konferenciji o pravoslavnoj pastirskoj brizi u Atini, gde je predstavio svoj digitalni model pravoslavnog internet misionarenja.
Od tada prošlo je deset godina. U medjuvremenu su digitalne tehnologije napredovale neviđenom brzinom, omogućavajući nove mogućnosti za prisustvo Crkve u u digitalnom prostoru. Današnje AI i IT tehnologije daju Crkvi šansu za novim poletima u misiji na internetu. Poslednja decenija obeležena je masovnom upotrebnom novih tehnologija u misiji Crkve. Sada, kada je svet doživeo revoluciju interneta, pojavila se veštačka inteligencija, automatizacija, virtuelna stvarnost, koji rađaju nove izazove u pravoslavnom digitalnom misionarenju.