«azelija it blog»
Implementacija CDP i Pantheon softvera
Azelija koristi nekoliko metoda implementacije CDP i Datalab Pantheon softvera. Vodimo sistemski pristup pristup za efikasno integrisanje softvera u bazne strukture kompanije u koju dođemo.
Ovaj se članak usredotočuje na stranu modeliranja procesa ( Process Modeling ) implementacije "velikog" (objašnjenog u razlikama složenosti) softvera proizvoda , koristeći implementaciju sustava planiranja resursa poduzeća kao glavni primjer za razradu.

Pregled

Metoda implementacije softvera proizvoda je nacrt kojim se korisnici i / ili organizacije pokreću s određenim softverskim proizvodom.

Metoda je skup pravila i pogleda za suočavanje s najčešćim problemima koji se javljaju prilikom implementacije softverskog proizvoda: usklađenost poslovanja s organizacijskog i prihvaćanje s ljudskog gledišta.
Implementacija softvera za proizvode, kao zadnja karika u lancu uvođenja proizvodnje softvera, u financijskoj je perspektivi glavni problem.
Navodi se da implementacija softvera (proizvoda) troši do 1/3 proračuna kupnje softvera (više od hardverskih i softverskih zahtjeva zajedno).

Razlike u složenosti implementacije
Složenost implementacije softvera proizvoda razlikuje se po nekoliko pitanja. Primjeri su: broj krajnjih korisnika koji će koristiti softver proizvoda, učinci koje implementacija ima na promjene zadataka i odgovornosti za krajnjeg korisnika, kultura i integritet organizacije u kojoj će se softver koristiti i proračun dostupan za nabavu softvera proizvoda.
Općenito, razlike se utvrđuju na skali veličine (veće, manje, više, manje). Primjer softvera "manjeg" proizvoda je implementacija uredskog paketa. Međutim, u organizaciji može biti puno krajnjih korisnika, utjecaj na zadatke i odgovornosti krajnjih korisnika neće biti preintenzivan, jer se dnevni tijek rada krajnjeg korisnika ne mijenja značajno. Primjer "većeg" softvera proizvoda je implementacija sustava za planiranje resursa u poduzeću . Provedba zahtijeva dubinski uvid u arhitekturu organizacije kao i samog proizvoda prije nego što se može uskladiti. Dalje, upotreba ERP sustava uključuje puno više posvećenosti krajnjih korisnika jer će se ili stvarati ili premještati novi zadaci i odgovornosti.
Primjeri drugog "većeg" softvera proizvoda su:
Softver za planiranje resursa u poduzeću
Softver za upravljanje odnosima s kupcima
Softver sustava za upravljanje sadržajem
Sustavi upravljanja ljudskim resursima
Softver za upravljanje lancem opskrbe
Prilagodba softvera i redizajn poslovnog procesa
Modeliranje procesa, koje se koristi za usklađivanje softvera proizvoda i organizacijskih struktura, uključuje glavno pitanje kada se izvuče zaključak da se softver proizvoda i organizacijska struktura ne poklapaju dovoljno dobro da bi softver mogao biti implementiran. U ovom su slučaju moguće dvije mogućnosti: prilagodba softvera ili redizajn organizacijske strukture, dakle poslovnih procesa.
Prilagođavanje softvera zapravo transformira softver proizvoda u softver po mjeri, jer ideja standardiziranog softvera više ne vrijedi. To može rezultirati gubitkom podrške za softver i potrebom za savjetom kada se pojave problemi u korištenju softvera. Prilagođavanje, međutim, rezultira situacijom u kojoj organizacijski integritet nije prilagođen, što manje pritiska krajnje korisnike, jer su potrebne manje promjene ili pomaci u tijekovima rada. Ova činjenica može pozitivno pridonijeti prihvaćanju bilo kojeg novog softverskog programa (proizvoda) koji se koristi i tako može smanjiti vrijeme provedbe i proračun na mekoj strani proračuna za provedbu.
Preoblikovanje poslovnih procesa smislenije je za izazivanje otpora u korištenju softvera proizvoda, jer će izmijenjeni poslovni procesi promijeniti zadatke i odgovornosti krajnjih korisnika softvera proizvoda. Međutim, iako se softver proizvoda ne mijenja, moguća je bolja podrška, obuka i razina usluge ... jer je podrška stvorena za određeni integritet softvera.

Okviri za implementaciju
Načelo vodilja nasuprot profesiji

Sljedeće pitanje u procesu implementacije softvera proizvoda je izbor ili zapravo pitanje u kojoj mjeri treba primijeniti metodu implementacije.

Metode provedbe mogu se s jedne strane koristiti kao vodeće načelo, što ukazuje da metoda služi kao globalna ideja o tome kako treba provoditi fazu provedbe bilo kojeg projekta. Ovaj izbor ostavlja više prostora situacijskim čimbenicima koji se ne uzimaju u obzir u odabranoj metodi, ali rezultirat će dvosmislenošću kada se pojave pitanja u izvršenju postupka provedbe.
S druge strane, metode se mogu koristiti kao profesija, što znači da metodu treba uzimati strogo, a uporaba metode treba biti profesija, umjesto vodilja. Ovo je stajalište vrlo korisno ako je postupak implementacije vrlo složen i vrlo ovisi o točnom i preciznom djelovanju. Organizacijsko upravljanje i upravljanje kvalitetom prihvatit će ovo gledište, jer strogo korištenje bilo koje metode rezultira većom jasnoćom na organizacijskoj razini. Međutim, upravljanje promjenama može ukazivati na to da veća fleksibilnost metode provedbe ostavlja više prostora za nježnu stranu procesa implementacije.
Implementacija ERP sistema Komleksan i dugodrajan proces u koji treba uključiti i eksperte i same zaposlene. n Treba voditi racuna o brzini sprovođenja projekta, otporu promenama, usklađivanju strategije i procesa u preduzecu sa ERP sistemom. 1. OTKLANJANJE OTPORA Samo 33% procesa organizacionog reinženjeringa i 20% novih softvera se uspešno primenjuje. Najveći problem predstavlja otpor.
BRZINA SPROVOĐENJA Odugovlačenje puštanja u rad ERP softvera, daje dovoljno vremena konkurenciji da preuzme primat na tržištu ili čak ugrozi opstanak kompanije. Dugačke implementacije, povećavaju rizik od neuspeha, negativno utiču na funkcionisanje i integraciju sistema i smanjuju posvećenost menadžmenta zadatku i poverenje u uspešnost projekta. 19
STRATEGIJSKI EFEKAT ERP treba posmatrati kao unapređenje već prethodno dobrih poslovnih procesa. Da bi implementacija bila uspešna ona mora biti usklađena sa strategijom kompanije. Bitno je na adekvatan način izvršiti reinženjering poslovnih procesa i aktivnosti koje više nisu potrebne preduzeću treba eliminisati, a ostale unaprediti, jer to je način da se ubrza sama implementacija i poveća verovatnoća uspeha projekta. 20



Okviri za implementaciju

Osim metoda provedbe koje služe kao skup pravila za implementaciju određenog proizvoda ili usluge, okviri za provedbu služe kao struktura kojom upravlja projekt za definiranje faze provedbe u vremenu, proračunu i kvaliteti.
Nekoliko metoda upravljanja projektima može poslužiti kao osnova za provedbu metode provedbe. Budući da se ovaj članak usredotočuje na implementaciju softvera proizvoda, najbolje metode upravljanja projektima prikladne za podršku fazi implementacije su metode upravljanja projektima koje se fokusiraju i na sam softver i informacijske sustave. Primjenjivost upotrebe okvira za metode implementacije pojašnjena je primjerima korištenja metode dinamičkog i statičkog razvoja sustava (DSDM) i Prince2 kao okvira metode upravljanja projektima.

Dobit za bilo koji proces implementacije koji je uokviren okvirom upravljanja projektima je:

Jasnoća
Okvir za provedbu nudi postupak koji treba detaljno objasniti čimbenicima kao što su vrijeme, kvaliteta, proračun i izvedivost.
Iterativni, inkrementalni pristup
Kao što je objašnjeno, mogućnost izvođenja različitih faza procesa implementacije iterativno omogućuje izvršavanje procesa postupnim usklađivanjem proizvoda koji treba implementirati s krajnjim korisnikom (organizacijom).

Ugrađene i generičke metode
Jedan od načina implementacije softvera proizvoda je upotreba ugrađene metode ili modela. Ugrađeni modeli dio su pomoćnih materijala (pogledajte: definicija softvera proizvoda ) koji se isporučuju sa softverskim paketom.
Implementacija softverskog proizvoda pomoću ugrađenog modela podrazumijeva ne samo da je model (uglavnom) upotrebljiv samo sa određenim softverskim proizvodom, već i da se proizvod može ili treba implementirati samo pomoću modela. Stoga se ugrađene metode mogu smatrati vrlo specifičnim načinima implementacije softvera proizvoda.

Procjene

Korištenje ugrađene metode donosi snagu kojom je metoda dizajnirana za implementaciju softverskog proizvoda s kojim metoda dolazi. To sugerira manje kompliciranu upotrebu metode i više mogućnosti podrške. Negativni aspekt ugrađene metode očito je u tome što se ona može koristiti samo za određeni softver proizvoda. Inženjeri i savjetnici, koji operiraju s nekoliko softverskih proizvoda, mogli bi više koristiti opću metodu kako bi imali samo jedan način rada.
Korištenje generičke metode poput ERP modeliranja ima snagu da se metoda može koristiti za nekoliko ERP sustava. Za razliku od ugrađenih metoda, upotreba generičkih metoda omogućava inženjerima i savjetnicima koji posluju u tvrtki u kojoj je nekoliko ERP sustava implementirano u korisničkim organizacijama, da se prilagode određenoj radnoj metodi, umjesto da moraju steći vještine za nekoliko ugrađenih modela. Međutim, generičkim metodama nedostaje da bi provedbeni projekti mogli postati previše situacijski, što bi rezultiralo poteškoćama i složenošću u izvršavanju procesa modeliranja, jer će biti na raspolaganju manje podrške.

Pripremio: Nenad Badovinac