«NB SCITECH IT BLOG»

Veštačka inteligencija daje priliku čoveku da se više
posveti svom duhovnom rastu

Nedavno sam pročitao tekst Matta Shumera, iz oblasti razvoja veštačke inteligencije, u kojem piše o tome koliko se AI alati brzo unapređuju i koliko smo zapravo blizu trenutka kada će mašine preuzeti veliki deo ljudskih poslova. Tekst me inspirisao da dam svoj pogled o tome kako će AI uzevši poslove čoveku pomoći u tome da čovek unapredi svoj duhovni život. ALI PITANJE JE KAKO ĆEMO MI TAJ VIŠEK VREMENA POTROŠITI I U ŠTA ULOŽITI? DA LI ĆEMO I NJEGA POTROŠITI U STICANJE MATERIJALNIH VREDNOSTI ILI MOŽDA U NAŠI LIČNO DUHOVNO USAVRŠAVANJE?
LinkedIn: Nenad Badovinac
Februar, 2026.
Nedavno sam pročitao tekst Matta Shumera, programera iz oblasti veštačke inteligencije, u kojem opisuje koliko su se AI modeli promenili u poslednjih godinu dana bazirajući se na ubrzani razvoj. Njegov tekst je svedočenje čoveka koji je svakodnevno u kontaktu sa najnaprednijim AI modelima i koji kaže: "ono o čemu široka javnost tek raspravlja, u njegovom okruđenju je realnost". U tekstu autor kaže da ljudi znaju samo mali deo onog što se stvarno dešava u AI svetu. Ali da sada više ne može da se to prikriva, jer razlika između onog što ljudi misle da je AI i onog što ona stvarno jeste, je prevelika. On ne govori "mislim da će se nešto dogoditi u AI svetu“, već kaže da se to već dogodilo“. Autor teksta, iako radi u blizini svih razvojnih AI okruženja, kaže da nema gotovo nikakav uticaj na ono što sledi. Budućnost, definiše mali broj ljudi i to iz nekoliko laboratorija. Spominje velike igrače poput OpenAI-a, Anthropica i Google DeepMinda. Jedan trening modela, mali tim, nekoliko meseci rada i odjednom imamo sistem koji menja pravac čitave industrije.

Ono što je mene potaklo da napišem ovaj blog tekst je njegov opis kako je napredak do skoro izgledao "jednostavan". Veštačka inteligencija se poboljšavala, ali između velikih skokova bilo je dovoljno vremena da se ljudi naviknu na promene. A onda, autor kaže da u 2026. dolaze nove metode razvoja. Tempo se ubrzava i tako dolazi trenutak kada 5. februara izlaze novi AI modeli koji omogućava da ono što napiše AI modelu u smislu zadataka, i zatim ode od računara na pauzu na par sati i vrati se i da je AI model za to vreme već kreirao ne nacrt ili poluproizvod, već gotov proizvod. Sada je AI u stanju da izgradi kompletnu softversku aplikaciju, objasni kako treba da ona izgleda, i AI ne samo da napiše kod, već otvori aplikaciju, testira je kao korisnik, pokreće samostalno funkcije, ispravlja, doteruje… i tek onda kaže: "Spremno je za testiranje". Očito je da više nema smisla da se takmičimo sa mašinom. Sada čovek više ne može da se poredi sa snagom i brzinom alata veštačke inteligencije u obavljanju kognitivnih poslova. Ne može da piše brže, ne može da analizira brže, ne može da obradi više podataka u isto vreme. Ako posao koji ste vi radili pet sati danas može da uradi AI alat poput ChatGPT-a onda se ne radi o tome da treba da budete brži od mašine. Ne treba da se takmičimo sa robotom. Robot je stvoren da radi. Čovek je stvoren da raste i da se usavršava. Ako vam AI uštedi pet sati rada, analize, pisanja ili računanja, pitanje za vas je šta ćete vi sa tim vremenom? Hoćete li pokušati da radite još brže, još više, još nervoznije? Ili ćete to vreme iskoristiti da unapredite svoju ličnost, svoju duhovnost, posvetiti se duhovnim vrednostima, onim istinskim zbog kojih je čovek stvoren? Setimo se prve zapovesti Božije iz Knjige Postanja (1. Mojsijeva) 1:28 gde piše: "Rađajte se i množite se, i napunite zemlju, i vladajte njome…". Moje mišljenje je da ulazimo u epohu u kojoj će čovek morati da se okrene svom ličnom duhovnom rastu. Ako mašina može da obavlja zadatke umesto nas, onda mi konačno možemo da se posvetimo onome što mašina nikada neće imati: svojoj duši. Možemo da radimo na svom unutrašnjoj duhovnom radu. Možemo da produbimo odnos sa Bogom. Možemo da radimo na poboljšanju svog karaktera, na strpljenju, na veri, na zahvalnosti Bogu i bližnjima. Veštačka inteligencija može da napiše kod. Može da napiše knjigu. Može da analizira neki poslovni ugovor. Ali ne može da se moli Bogu. Ne može da voli drugog čoveka. Ne može da raste u duhovnom smislu. Ako sada AI obavlja deo našeg posla, možda je to prilika da se čovek vrati sebi.

Današnji AI modeli su neprepoznatljivi u odnosu na ono što je postojalo pre šest meseci. Opasno je uopšte procenjivati kakvi će modeli biti za 6 meseci, a kamoli za godnu dana. Danas većina ljudi koristi besplatne verzije AI alata, koje kasne za najnaprednijim modelima koje koštaju svega 20$. Tako da procenjivati AI na osnovu besplatne verzije danas je kao procenjivati pametne telefone na osnovu klasičnih telefona na preklop.

Postoji organizacija pod nazivom METR koja meri napredak AI generativnih modela poput ChatGPT. Mere vreme rešavanja zadataka iz stvarnog sveta (mereno koliko dugo čoveku treba) koje model može uspešno dovršiti bez ljudske pomoći. Pre otprilike godinu dana, odgovor je bio otprilike deset minuta. Zatim je bio sat. Zatim nekoliko sati. Najnovije merenje (Claude Opus 4.5, iz novembra 2025.) pokazalo je da veštačka inteligencija dovršava zadatke koji čoveku traju gotovo pet sati. I taj se broj udvostručuje otprilike svakih sedam meseci, a nedavni podaci sugerišu da bi se mogao ubrzati i do svaka četiri meseca.
Vratiću se na tekst autora u kojem autor nabraja oblasti koje će biti pogođene: pravo, finansije, medicina, računovodstvo, dizajn, pisanje, analiza, korisnička služba, programiranje. I jasno kaže: ako tvoja profesija nije pomenuta, to ne znači da je bezbedna. Jer AI ne zamenjuje jednu veštinu. Ona postaje opšta zamena za kognitivni rad.

Upravo u tome vidim i drugu dimenziju i nadovezao bih se da je ovo trenutak kada čovek prestaje da gradi svoj lični identitet samo kroz profesiju. Možda je ovo trenutak kada moramo da shvatimo da nismo samo ono što radimo osam sati dnevno. Ako AI može da piše bolje, brže i preciznije, onda naš (ljudski) smisao ne može biti samo u pisanju. Ako robot može da obavlja fizičke poslove brže od nas, onda naše aktivnosti ne trebaju da budu samo u materijalnom smislu.

Ako pokušam da sažmem svoju ličnu misao koju provlačim kroz tekst rekao bih: nemojmo da se uspavamo, već koristimo češće AI alate. Uključimo ih u svoj rad. Neka nam uštedi vreme. Naučimo kako funkcionišu. Prilagodimo im se. Ali istovremeno radimo više na sebi. Jer alati će se menjati. Sve napredniji AI modeli će dolaziti. Tehnologija će napredovati. Ali ono što će ostati jeste pitanje: ko smo mi bez svog posla? Ako mašina preuzme deo naših poslova, možda je to prostor da čovek napokon preuzme veću odgovornost za svoj sopstveni duhovni rast. Možda je ovo vreme u kojem tehnologija oslobađa čoveka od radnih rutina, da bi se konačno čovek mogao baviti onim što on suštinski jeste, a to je duhovno biće sa svojim nezamenjim duhovnim i umnim vrednostima. Možda je revolucija koju nam donose roboti i AI modeli upravo naša duhovna revolucija.
Dodaci:
  1. Referenca na blog tekst koji mi je dao inspiraciju. Blog tekst dostupan na ovom linku.
  2. METR organizacija dostupna na ovom linku
LinkedIn: Nenad Badovinac
Februar, 2026.