Razgovarao sam g. Nebojšom Đurić, višim asistentom matematike na Arhitektonsko-građevinsko-geodetskom fakultetu u Banjaluci. Nebojša je rešio matematički problem star više od 40 godina, koji su godinama pokušavali da reše matematičari širom sveta. Snimio sam audio intervju kojeg možete poslušati na youtube linku koji se nalazi na kraju ove stranice. Prepisao sam nekoliko detalja iz našeg intervjua:
Nenad Badovinac: Kad bih vas pitao: "Da li postoji jedinstveno rešenje inverznog problema Šturm-Liuvilovog tipa sa kašnjenjem u opštem slučaju?" Šta bi mi odgovorili?
Nebojša Đurić: Zvanično od 30.10.2020. odgovor je negativan na ovo pitanje i to je objavljeno u radu koji sam objavio zajedno sa svojim kolegom Sergijem Puterinom i tako sam očito postao slavan.
Nenad Badovinac: U to sam se uverio ovih dana i zato sam i hteo da napravimo ovaj intervju. Pa eto za početak, ako možete da mi malo pojasnite i da me uvedete u temu kako ste počeli da rešavate ovaj problem i kako ste ga rešili?
Nebojša Đurić: Ovaj problem sam počeo da rešavam iz želje za saznanjem. Ta želja mi daje najveću motivaciju i snagu da dođem do rešenja. Ono što je jako zanimljivo je da koliko god poblem bio težak, trudio sam se da tražim jednostavnost i suštinu u tom problemu. Imao sam prednost u odnosu na ostale kolege koji su, bar se tako ispostavilo, prilikom traženja rešenja za ovaj problem, gledali u krivom smeru. Ja sam verovao u sebe. Na kraju se ispostavilo da sam uspeo samostalno doći do rešenja i tada sam uvideo jednostavnost o kojoj pričam. Video sam da ono što je komplikovano u suštini je jednostavno.
Nenad Badovinac: Rekli ste jednostavnost, ali ja sam siguran da ste uložili puno napora kako bi došli do rešenja. Koje su osnovne prepreke koje ste imali u radu da bi došli do rezultata?
Nebojša Đurić: Istina je da sam uložio puno napora kao i ostale kolege. Meni je pripala čast da dođem do rešenja. Postoje razne prepreke koje se pojave u tom pristupu. Ovde se ispostavilo da je glavna prepreka bila jedna predrasuda, koja nas je ometala da primetimo važnu logičnost. Rešenje je zavisilo o našem razumevanju. Mi smo morali doći do određenog saznanja da bi shvatili da je nešto logično. Kada se na kraju to sve posložilo, tada su nestale prepreke. Imali smo
konstantnu motivaciju. Bilo je teških trenutaka kada smo smatrali da je jako teško raditi istraživanja, pogotovo zato, jer dugo vremena se nisu pojavljivali nikakvi rezultati. Inače, kada čovjek radi puno, sve do svoje iscrpljenosti, do svojih granica mogućnosti, onda se u čovjeku probudi ono najljepše i najružnije. Tako da čovjek treba da vodi bitku sa samim sobom. Ja volim da kažem da čovjek treba da pobjedi samog sebe. Na primjer, ja volim da slažem Rubikovu kocku i kada idem na takmičenje, gledam da srušim svoj rekord, ne rekord drugih kolega. Tamo nemam svog protivnika. Ljudi trebaju da znaju da naše pobjede zavise od nas, da ne tražimo krivce za naše neuspjehe. Bez obzira što drugi imaju drugačiji pogled na svjet, mi moramo da uz puno poštovanje poštujemo tuđe mišljene, ali i da radimo na svome usavršavanju.