Prvo se rodila moja sestra Biljana, bilo je to davne 1971. A kroz nekoliko godina i ja. Mama je uvek želela da bude sa nama, sa decom, ali pošto sam i ja kasnije otišao da živim u Beograd, to nije bilo moguće. Mama i tata nikada nisu došli kod nas u Beograd. Nekako smo se razdvojili, iako sam često dolazio u Bjelovar, opet smo bili razdvojeni. Tata i mama su bili nerazdvojni, bio je to njihov život. Sada je tata ostao bez supruge i bez naše mame, ostao je tužan i usamljen. Sada svi osetimo prazninu u dubini duše. Niko ne može da upotpuni tu prazninu, samo moja je sreća i radost u Bogu što sam tako dugo, sve do svoje 42 godine osetio bogatstvo roditeljskog zagrljaja i ljubavi koja se deli i na fizički i duhovnu vezu. Roditelji moje mame su se upokojili u periodu kada je mama bila u 30-tim godinama. Ja sam srećan jer je bila dugo sa mnom. Sada je tata bez mame, ostao je tužan i pomalo usamljen. tata je ostao u posebnoj tugi, ali dodje i uteha.