Rasijanost
Suvremeni čovjek lako izgubi unutarnji pravac. Mnogo toga ga doziva, a malo toga ga sabira.
Kršćanstvo kao putovanje
Biti Kršćanin znači biti putnik: čovjek u neprestanom pokretu kroz unutarnji prostor srca.
Jedan od najdrevnijih naziva za Kršćanstvo glasi: Put.
"A u vrijeme ono nastade ne mala buna zbog ovog Puta." Djela apostolska 19,23
Poziv
Jedan od čuvenih pustinjaka Egipta 4. stoljeća, sveti Serapion, jednom prilikom se uputi na hodočašće u Rim. Tamo su ga obavijestili o znamenitoj zatvorenici, ženi koja je obitavala u maloj sobi i nikada nije izlazila.
Sumnjičav prema njenom načinu života, posjeti je i zapita: "Zašto ovdje sjediš?" Ona mu odgovori: "Ja ne sjedim. Ja putujem."
Svaki Kršćanin može na sebe primijeniti ove riječi. Duhovno gledano, mi smo u neprestanom pokretu, na putovanju koje se ne mjeri satima našega sata niti danima kalendara.
Iskušenja suvremenog svijeta
Ova stranica govori o iskušenjima na našem Putu: o buci svijeta, rasijanosti uma, zamoru duše, privlačnosti lakih odgovora i strahu od stvarnog preobražaja.
Suvremeni čovjek lako izgubi unutarnji pravac. Mnogo toga ga doziva, a malo toga ga sabira.
Najopasnije iskušenje nije uvijek slabost, nego uvjerenje da nam vodstvo, pokajanje i zajednica nisu potrebni.
Put se često ne napušta naglo. Ponekad se samo stalno odgađa prvi iskreni korak.
Putovođe
Zato se koristimo djelima Svetih otaca koji su taj Put već prošli. Njihova riječ nije hladna teorija, nego iskustvo očišćenog srca, provjereno molitvom, trpljenjem i ljubavlju.
Ali sva ta uputstva ne mogu biti zamjena za lično iskustvo. Svako je pozvan da sam krene na Put iz vremena u vječnost i da kroz vlastiti život proživi istinu vjere.
Postoji samo jedan način da se otkrije istinska priroda kršćanstva: moramo sami zakoračiti ovom stazom.
Danas
Put ne počinje savršenim znanjem, nego iskrenim obraćenjem srca. Počinje onda kada čovjek prestane samo promatrati vjeru izvana i dopusti da ona postane njegovo stvarno putovanje.
Vrati se na početak